Ovdje možete preuzeti broj 5 časopisa Sveske za javno pravo
Uspostavljanje jednog vrhovnog suda u Bosni i Hercegovini je i dalje tema političkog testiranja do kojih granica može ići entitetsko samoinstitucionaliziranje u državnopravnu zajednicu. Uvodne analize o ovoj temi stoje izvan političkog diskursa i obrađuju je pravno usmjerenim postupkom: Nurko Pobrić, analizom deficita dejtonskog ustavnog konstrukta, Branko Perić, analizom “nametnutih pravosudnih institucija” koje su otklonile nedostatke dejtonske strukture pravosuđa. Prvi zagovara uspostavljanje jednog vrhovnog suda i pokazuje ustavne osnove i jurisdikcione postulate za njegovu institucionalizaciju, drugi dospijeva do stava da jedan vrhovni sud nije potreban budući da trenutno ne postoji problem funkcioniranja pravosuđa i da postojeći sistem treba biti stabiliziran harmonizacijom entitetskih zakona. Obje analize zaslužuju pažljivu lektiru i još pažljivije odmjeravanje suprostavljenih argumenata. Njihova provjera u kontekstu jurisdikcione prakse i zahtjeva jurisprudencije koji su prezentirani u prošlom broju Sveski može dati pravni odgovor na pitanje potrebe, forme i nadležnosti jednog vrhovnog suda za BiH.
Sudbina državne imovine je sljedeći temat: dvije analize pravnika mlađe generacije (Gotovuša i Mehmedović) rekonstruišu historijat i političku pozadinu spora o državnoj imovini i ulaze u dogmatski zahtjevna pitanja ustavnosti Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriju RS. Argumentacija i citirane činjenice pokazuju da je politika koja se vodi u ime entiteta RS nedvosmisleno antidržavna, posebno u mjeri u kojoj svjesno ignoriše i krši ustavno pravo BiH. U tom se kontekstu pokazuju dogmatski relevantni razlozi zbog kojih je sporni Zakon neustavan. Faktografija i dogmatski osnov iz ovih analiza ne bi smjeli biti prešućeni ni u javnopravnom diskursu, ni u ustavnopravnoj jurisdikciji. Preporučujem ih kao utemljene i dogmatski neutralno napisane analize pravnika mlađe generacije.
Fokusiranje na probleme ustavnosti entitetskog zakonodavstva u ovom broju dopunjuje analiza pravnih nedostataka u postupku usvajanja budžeta RS i Zakona o izvršenju budžeta RS za 2011. godinu (Hunček-Pita). Sve je zaokruženo ukazivanjem na slabosti u pravnom sistemu organizacije zdravstva u BiH (Mujkić), sistema fiskalne politike u BiH (Jusufbašić) i zatvorskog sistema (Ćerimagić). Ove analize pokazuju da je pravna regulacija nekoliko ključnih segmenata državnopravnog sistema BiH u funkciji kompliciranja socijalnih i finansijskih odnosa i da je indirektno u funkciji podsticanja neustavne političke prakse i stvaranja svojevrsnog pravnog haosa iz kojeg još sa pozitivnim bilansom mogu izići samo određene političke strukture.
Nije li to svojevrsan dokaz da je upravo “naša struka” u BiH podijeljena etničkom pravnom pameću, duboko involvirana u održavanje ovog uređenja i njegovu legitimaciju kao sistema prava. Ništa zahvalnije od nekritičkog pozitivima koji se hrani floskulom o pravniku kao “ustima” važećeg zakona kako bi se održao u životu jedan normativni sistem koji uspostavlja mrežu neracionalnh pravnih rješenja i državu odmiče od njene primarne funkcije: umjesto da servisira građane i stara se o postizanju socijalnog blagostanja ona postaje smetnja i institucionalna barijera socijalnom napretku.
Sasvim drukčiji tematski kod posjeduju analize iz regije. U Hrvatskoj je od početka 2010. na snazi novi Zakon o upravnom postupku. U ovom broju donosimo analizu reforme opšteg upravnog postupka (Rajko), koja posebno težište stavlja na zanimljive novine: institut zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela iz čl. 156 hrvatskog ZUP-a. Crnogorski ustav je najmlađi u regiji. No, već se postavlja pitanje da li je ustavna garancija sudske nezavisnosti i njena konkretizacija u crnogorskom zakonodavstvu u skladu sa opšteprihvaćeni standardima i jurisdikcijom ESLJP. Analiza ovog pitanja (Ćupić) obuhvata nekoliko problema koji imaju univerzalno značenje: uloga legislative u imenovanju sudaca, određivanja nadležnosti i sastava sudova, političke ovisnosti sudaca, zatim pitanje ustavnog jezika i institucionalnog okvira za realizaciju sudske samostalnosti.
Sveske za javno pravo idu dalje, našim čitaocima želimo ugodnu lektiru. Nadam se da će objavljene analize podstaći etablirane pravne strukture na kritičko propitivanje cjeline pravnog uređenja i priželjkujemo utemeljene reakcije.
