Ovdje možete preuzeti broj 15 časopisa Sveske za javno pravo
Šta povezuje papu Franju, bivšeg sudiju haškog tribunala Frederika Harhoffa, američkog disidenta Edwarda Snowdena i hutbu Izeta efendije Čamdžića iz Zavidovića: zahtjev za novom pravdom, za pravednim socijalnim uređenjem!
Papa Franjo je u Apostolskoj ekshortaciji Evangelii Gaudium (Radost Evanđelja) osudio “idolatriju novca” i pozvao političare da hitno zajamče svim građanima dostojanstven posao, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. Njegova riječ danas važi kao poziv za uspostavljanje socijalne pravde. Danski sudija i profesor prava Frederik Harhoff je još kao sudac haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju upozorio da haški sud više ne dijeli pravdu nego provodi političke odluke. Njegova se kritika može čitati kao pledoaje za pravednije kazne u svijetu koji razumije šta je zločin. Čovjek godine (austrijski tjednik Profil) Edward Snowden stoji pod optužbom na osnovu paragrafa o špijunaži iz 1917. godine. Njegov angažman je otvorio šansu za uspostavljanje pravednijeg odnosa prema digitalnom svijetu i stavio je u prvi plan zahtjev da se digitalni svijet demokratski civilizira. Realizacija ovisi o nama svima. Hadži Izet efendja Čamdžić je na hutbi u gradskoj džamiji Zavidovići, 13. decembra 2013. godine, upozoravajući da je Božja riječ putokaz i vodič, pozvao da se uvijek bude na strani pravde i da se borimo za svačije dostojanstvo: “Nije dovoljno samo obavljati vjerski ritual i povremenno činiti neka nama prihvatljiva dobra. Stat ćeš pred Gospodara, neće ti pomoći ni ugled ni bogatstvo ako nepravedno postupaš i nemoćnom snagu pokazuješ. Obaveza je nepravdi stati na put i svojim djelovanjem izgraditi pravedno društvo koje će koristiti svakom, a ne samo povlaštenim. Najveći džihad je nepravdi reći: ne!”
Zahtjev za novom pravdom je zahtjev našeg doba.
Socijalni nemiri su pokazali da u jednom dijelu BiH postoji kritična masa koja može ignorisati etničke razlike, zaobilaziti mentalne blokade i racionalno djelovati. Reakcija protiv sistema je reakcija na nepravdu. No, revolucionari ako ne završe na tronu, završavaju na vješalima — pred sudovima stoji zadatak da pravedne demonstracije individualiziraju kao krivična djela. Šta ćemo s pravdom? Jednakost, shvaćena kao proporcionalna jednakost predstavlja orijentaciju u Aristotelovoj etici. “Svakom njegovo” je formula za određivanje pravde kod Cicerona i Tome Akvinskog. Od “svakom njegovo” lako se dospijeva do marksističke maksime “svakome prema potrebama”. No, sudovi s tim neće moći ništa započeti. Odgovor mudrog sudije bi morao glasiti: “Vi tražite pravdu, ja vam mogu dati samo presudu”. Presude će, međutim, počivati na zakonima koji su donešeni za potrebe nepravednog sistema.
Do nove socijalne pravde ne može se doći bez radikalnijh mentalnih rezova i bez pomoći sudova koji razlikuju zakon i pravo. Nije slučajno Radbruchova formula da sudija ne smije primjenjivati nepravedan zakon došla kao reakcija na njemački fašizam. Upravo će se u Bosni testirati njen smisao. Ovdje će sudije, odlučujući o krivičnim djelima počinjenim u okviru demonstracija, trasirati bosanski put u eru nove socijalne pravde.
Prof. dr. Edin Šarčević
