Ovdje možete preuzeti broj 3 časopisa Sveske za javno pravo
Uvodna tema ovog broja daje pregled postupaka koje su države iz regije vodile pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Monika Mijić (BiH), Aida Grgić (Hrvatska) i Vladan Joksimović (Srbija) predstavljaju bilans strasbourske jurisdikcije u odnosu na tri postjugoslovenske države od pristupa Vijeću Evrope do danas. Vidjeće se da analizirane zemlje, iako imaju svoje pravne korijene u istom pravnom krugu i približno jednake indekse u pogledu broja presuda po broju stanovnika, bilježe izvjesne specifičnosti u odnosu na povrede osnovnih prava koja su zajamčena Konvencijom i njenim protokolima.
Drugi tematski krug je posvećen aktuelnom ustavnom pravu BiH. U ovom broju se, osloncem na analize iz prethodnog broja, detaljnije obrađuju i obrazlažu mogući modeli za ustavno institucionaliziranje Predsjedništva BiH, prema zahtjevima iz presude Sejdić-Finci. Autor je Mirza Korajlić i njegova analiza na jednak način otvara uvid u izborne principe i u različite opcije izbornog prava, kao i u tehnike obračunavanja tzv. etničkih kvota. U ustavnopravni temat ulazi i analiza globalne uvezanosti ekonomske krize i ustavnog modeliranja bosanskohercegovačkog teoritorija. Boris Tihi nedvosmisleno pokazuje da entitetsko ustrojstvo BiH sprečava privredni, a time i socijalni napredak. Ono, i to je otrežnjujući rezultat, situira BiH ispod drugih zemalja u tranziciji, kako u pogledu stope nezaposlenosti, tako i u pogledu strukture privrede i odnosa uvoza-izvoza.
Javne nabavke i u ovom broju ulaze u analizirane probleme: Rifat Zlomužica upoređuje sisteme pravne zaštite u zemljama regiona i pokazuje različite mehanizme pravne zaštite u području javnih nabavki, ali ističe da su sva zakonodavstva smjestili javne nabavke u područje upravnog prava.
Državna pomoć je predmet analize Davora Vuletića. Bosna i Hercegovina nije uspjela, suprotno očekivanjima EU, usvojiti zakon o državnoj pomoći. Glavna prepreka je stav političara iz RSa da BiH nema ustavnu nadležnost za reguliranje ove oblasti. Autor ovog rada široko zahvata u koncepciju državne pomoći u EU i pokazuje njene praktične konotacije, posebno kontrolne mehanizme. On se bavi i zahtjevima SSP u pogledu državne pomoći i analizira modele koji su zadnje četiri godine zagovarani u BiH. Zaključak se izvodi iz različitih međunarodnih obaveza države BiH i u tom smislu autor tačno zagovara donošenje državnog zakona na osnovu čl. 3.1.b Aneksa 4 (Ustava BiH) koji bi na jedinstvenom ekonomskom prostoru BiH regulirao sve aspekte državne pomoći.
Slijedi pregled bilateralnih ugovora sklopljenih između BiH i susjednih zemalja. Sabine Willenberg sumira ugovore koje je BiH zaključila od proglašenja samostalnosti i objašnjava susjedske odnose na međudržavnoj i nacionalnoj razini. Ona, uz to, uspoređuje tri odnosa između četiri države, sve s obzirom na pitanje, koji su sporazumi u kojem razdoblju i u kojim područjima zaključeni i kako se odvijao proces ratifikacije.
Kao logičnu nadopunu ugvorno-pravnom okviru, Sveske objavljuju analizu vanjske politike BiH: iz nje se vidi da vanjska politika predstavlja udaljenu metastazu ustavne nedorečenosti koja jednako nagriza državni budžet, ugled zemlje i njenu sposobnost da se efektivno uključi u internacionalnu zajednicu za dobrobit svojih građana.
Analize koje prilažemo dolaze u vrijeme ozbiljnih političkih razmirica u BiH. One mogu imati i javnopravne posljedice: HDZovi prvaci najavljuju sazivanje „hrvatskog sabora“ i vaninstitucionalno kooptiranje hrvatskog etnokorpusa prema modelu koji podsjeća na „Hrvatsku samoupravu“ i predratno organiziranje SDSovih „srpskih autonomnih oblasti“. Politički vrh RSa šalje poruke kojima zahtijeva otkazivanje lojalnosti državnim ustanovama, suspenziju državnog prava, blokiranje državnih institucija na entitetskom teritoriju i stvaranje institucija koje podstiču formiranje hrvatskog entiteta na području važenja Ustava F BiH.
Centar za javno pravo svojim analizama nastoji skrenuti pažnju na činjenicu da praktična politika ne djeluje u pravnom vakumu. To u BiH ponovo upućuje na značaj pravnih osnova jedne države i, iznad svega, na potrebu da se ustavno pravo reformira prema standardima koji važe u području javnog prava. Naše analize pokušavaju, i na tome će ustrajavati i dalje, da pravne standarde uspostave u mjerilo političkog djelovanja. Budući da vrijednosti koje donosi EU zajedno sa dostignutim nivoom pravne zaštite javnopravnih dobara ne stoje na raspolaganju ni političkim partijama ni političkim elitama, dakle, da se o većini standardnih javnopravnih rješenja ne smiju dogovarati političke partije, naše analize pozivaju na stvaranje svijesti o elementarnom značaju pravno uređene države za postizanje društvenog blagostanja, privrednog i kulturnog napretka.
Neka lektira analiza iz ovog broja služi upravo tom cilju.
Edin Šarčević
