Ovdje možete preuzeti broj 18 časopisa Sveske za javno pravo
Ko još vjeruje da se velikodržavne aspiracije, usmjeravane etničkim konfliktima, mogu ignorisati i ostaviti pred vlastitim vratima u nadi da će se napetosti regulirati same po sebi, teško se vara. Umjesto da su EU, njemačka i britanska politika krenuli snažnim akcijama za uspostavljanje novog ustrojstva u BiH, one igraju na pogrešnu kartu: na navodnu reformsku volju domaćih političara koji će povesti zemlju prema euro-atlantskim integracijama.
Dosadašnje iskustvo pokazuje da su upravo političke strukture predstavljale jedinu i najsigurniju kočnicu ustavnoj reformi, reformi javne uprave i sudskog ustroja. Jer, svaki zahvat u dejtonske strukture donosi bitne izmjene u političkim strukturama. Kontrola socijalnog bruto proizvoda u ime konstitutivnih naroda je postala unosan politički zanat. On se ne ostavlja dobrovoljno i ne odbacuje u ime reda, odgovornosti i reguliranog tržišta kojeg donosi EU-integracija.
CJP je tačno prije četiri godine prognozirao da do reforme ustavnog prava neće doći (Vehabović, Sveske 1-2/2010) zbog toga što su politički programi partija iz Parlamentarne skupštine BiH insistirali na održavanju postojećeg modela. Ni danas stvari ne stoje ništa bolje. Pogledaju li se izborne platforme stranaka koje ulaze u vlast, slika je depresivnija. Zahtjevi za državno osamostaljenje RS-a, za preusmjeravanje nadležnosti na entitete u “državnoj zajednici BiH” ili održavanje entitetskog glasanja po svaku cijenu jesu tipična mjesta politika iz RS-a. Karakteriše ih potpuna ignorancija ustavnog prava BiH, pravnih standarda ili odluka Ustavnog suda BiH. Projekcija trećeg, hrvatskog entiteta ili nove regionalizacije koja neutrališe rezultate etničkog čišćenja, dolazi kao adekvatan odgovor federalnih politika. Sve u svemu i dalje je dominantan stav da se reformira ustavno uređenje bez reformiranja “vječne kategorije” — RS-a. Ne treba ponovo upućivati na samo zlo kondenzirano u ovom stavu, ali treba podsjetiti sa koliko se ignorantske energije obesnažuju javnopravni standardi i falsificira važeće ustavno pravo kako bi se održao postojeći politički projekat.
Nije li unaprijed osuđeno na neuspjeh njemačko-britansko vezivanje BiH-reformi za dobrovoljnost lokalnih političara? Skoro dvije izgubljene decenije su u historiji čovječanstva neprimjetna tačka, u bosansko-hercegovačkoj su nenadoknadiv gubitak. Postdejtonska BiH je u svakom elementu dobrovoljnih pravnih reformi u znaku nenadoknadivog gubitka vremena i na tragu sigurnog puta u socijalno siromaštvo. Reforme su moguće samo kao rezultat snažnog ekonomskog i političkog pritiska iz vana i kao rezultat vaninstitucionalnog rada. Bez jednog i drugog će država sljedeće četiri godine, u najboljem slučaju, ostati u praznom hodu.
