Ovdje možete preuzeti broj 20 časopisa Sveske za javno pravo
Uz dvadeseti broj Svezaka za javno pravo u bilans CJP bilježimo pravne, filozofske, teološke i politološke analize koje su pokrile sva područja javnog prava i uvele u pravni diskurs politološke, filozofske, teološke i sociološke poglede na javnopravne probleme. Ove analize su donosile stav objektivne znanosti, kako pred političare tako i pred zakonodavce i sudove. Podsjetio bih samo na rezime propisa koje je potrebno uskladiti sa presudom Sejdić-Finci iz prvog broja, a onda na zahtjeve za uspostavljanje jednog vrhovnog suda, na stručno mišljenje o državnoj imovini, na kriterije za izbore sudija redovnih i ustavnih sudova, na reformu upravnog postupka i odvajanje upravnih sudova u zasebnu sudsku granu, kao i na izbor i ocjenjivanje sudija i tužilaca. Svaka od nabrojanih tema je obrađena prema najstrožim stručnim standardima: upotrebom pravnih argumenata, korištenjem uporednih rješenja i kombiniranjem domaće pravne kulture sa opšteprihvaćenim pravnim standardima.
Unatoč svemu, povremene reakcije pokazuju da postoji jedan politički sloj do kojeg ne dopiru racionalna objašnjenja. Dobar primjer je parola o “vraćanju izvornom Daytonu” u smislu državnopravnog jačanja entiteta. Vraćanje “izvornom Daytonu” jednako je, međutim, odustajanju od haosa i pristajanju na složenu državu unitarnog tipa. Ko zahtijeva vraćanje “izvornom Daytonu”, zahtijeva zapravo centralizaciju države i jačanje građanskog principa, sve do svođenja entiteta na visokoosamostaljene jedinice bez ikakve državne supstancije. U suprotnom bi se falsificirali na jednak način tekst dejtonskog ugovora, namjere ugovarača kao i odluke Ustavnog suda BiH.
Zbog toga bih uz ovaj broj podsjetio da je zadnjih dvadeset godina vladavine u ime naroda od ratne prošlosti napravilo političke programe koji su oduzeli značajnoj većini ljudi sposobnost da o njoj objektivno sudi. Sam ustavni model, politički rituali i medijski eksponirane slike stvarnosti predstavljaju izvođenje političkih zahtjeva iz nedavnih nepravdi i zločina. U principu se na mjesto vječnog mira i blagostanja projektuju vječni rat i osveta na koju se savremene generacije obavezuju zbog nepravde počinjene njihovim precima.
Iz takve prakse se mora izići tako što će se vlastita prošlost poznavati i vrednovati u postupku argumentiranog traženja istine, a budućnost otvarati projektima koji korespondiraju sa svijetom iz okruženja i univerzalnim principima modernog svijeta. Pravnici u tome imaju ključnu ulogu. Kao što se mora ući u proces izvinjenja i u argumentiranu raspravu o prošlosti koja razlikuje parole od činjenica, tako se mora preći na novi koncept javnog prava koji će u centru imati novi društveni ugovor. U njemu se moraju susresti građani i narodi na onoj premisi koja se, sintagma je već izlizana, naziva ljudskim pravom. Sadašnju poziciju čovjeka-građanina treba u ustavnom sistemu BiH shvatati kao defekt rata i kao posljedicu nepravde, a njegovu korekturu ne samo kao borbu protiv kolektivne mržnje, nego kao vlastiti interes da se odupremo zlu, njegovim refleksijama u javnom pravu i da se bez obzira na lične ili staleške interese političkih nomenklatura obnovi građanski princip kao izraz pravne kulture i potrebe da se pravo nazubi sa pravdom. Sveske za javno pravo će služiti ovom cilju.
