Zaključci i preporuke
U organizaciji Fondacije Centar za javno pravo u Sarajevu je 25. 05. 2012. održan stručni kolokvij o temi „Sistem socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini i okruženju“. Tema je odabrana zbog specifičnog administrativnog ustrojstva Bosne i Hercegovine koje se negativno reflektira na sistem ostvarivanja socijalne zaštite. U BiH nema jakih centralnih fondova, ne postoji zakon na državnom nivou koji bi regulirao ovu oblast, a nejednak pravni tretman socijalno ugroženog stanovništva, invalida, privremeno nezaposlenih osoba, kao i penzionera je institucionalno i pravno zagarantirano. Državne strukture ne koriste mehanizme kojima bi se spriječila diskriminacija i osigurao jedinstven tretman svih građana BiH.
Prisutno: 27 osoba
– državne institucije: 3 (Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, Ministarstvo civilnih poslova BiH);
– entitetske/kantonalne institucije: 12 (Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Zeničko-dobojskog Kantona, Kantonalni zavod za pružanje pravne pomoći Tuzla, Kantonalni zavod za pružanje pravne pomoći Zenica, Centar za socijalni rad Kantona Sarajevo, Sekretarijat za zakonodavstvo Republike Srpske);
– akademska zajednica: 7 (Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Pravni fakultet Leipzig, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru);
– saradnici FCJP i NVO: 5
– mediji: 4 ( ONASA, Radio Slobodna Evropa, BHR 1, SRNA).
Na temelju uvodnih izlaganja i rasprave sudionici kolokvija su izrazili svoju suglasnost sa sljedećim zaključcima i preporukama:
Zaključci
1. U oblasti socijalne zaštite evidentno je konstantno kršenje ljudskih prava (u svim segmentima socijalne zaštite). Razlog je da sistem socijalne zaštite ne obezbjeđuje jednak pristup za sve građane. Trenutnu situacija karakterizira postojanje različitih zakona, na svim nivoima vlasti. Rezultat je različito definiranje socijalne zaštite, socijalnog osiguranja, socijalne pomoći i socijalnih potreba. Time je ozakonjen različit pristup pravima i različita novčana davanja za identične ili približno jednake kategorije stanovništva.
2. Ne postoji socijalna politika na državnom nivou. Država tako ne obezbjeđuje svojim građanima sigurnost i cjelovitu zaštitu.
3. Izražena je razlika između normativnog i stvarnog, odnosno, između zagarantiranih prava i njihovog ostvarivanja. Bosna i Hercegovina ima izgrađen pravni okvir koji pokriva sve ključne oblasti socijalnog osiguranja, uključujući i socijalno uključivanje. Pored zakona doneseni su i podzakonski akti kojima se uređuje i garantira jednakost u uživanju prava bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Međutim, većina zagarantiranih prava su deklaratorna i u praksi se ne primjenjuju.
4. Zakoni se donose na različitim nivoima, različito se definiraju prava, u opticaju su različite socijalne kategorije kao i različite visine novčanih davanja.
5. Nadležnosti su u ovoj oblasti fragmentirane i uočava se slaba koordinacija između nadležnih tijela na svim državnim nivoima. Socijalne potrebe se financiraju iz različitih izvora, što dovodi do neefikasnog trošenja novca iz postojećih budžeta.
6. Zajednički ciljevi nisu definirani. To dovodi do disperzije sredstava i tako da se ona ne mogu angažirati u punom kapacitetu, a zajednički problemi se ne mogu riješiti na optimalan način.
7. Potrošnja na socijalni sektor kroz entitetske budžete i vanbudžetske fondove odnosi značajan dio javnih sredstava. Učinci ovih podsistema socijalne zaštite su daleko ispod potrebnog i zadovoljavajućeg nivoa.
8. Hrvatski sistem socijalne zaštite je postavljen na državnom nivou i on uključuje pet sistema: mirovinski, zdravstveni, nezaposlenost, porodični te socijalnu pomoć i socijalnu skrb. Poteškoće sa kojima se Hrvatska susreće u ovoj oblasti su posljedica opće ekonomske krize u Europi. Riječ je u prvom redu o novčanim izdvajanjima za ispunjenje obaveze države prema svojim građanima. Zahvaljujući centralizaciji socijalne zaštite obezbjeđena je jednakost svih građana pred zakonom u ovim oblastima.
9. Republika Srbija ima jedan zakon o socijalnoj zaštiti koji se primjenjuje na cijeloj teritoriji države i njime su definirana jednaka prava za sve. Srbijanski zakon je socijalnu zaštitu približio decentraliziranom modelu. Riječ je o financiranju pojedinih usluga na nivou lokalne samouprave, ali prema propisima definiranim zakonom. Tako pored elemenata djelimične decentralizacije ne dolazi do različitog tretmana građana kojima je neophodna socijalna pomoć. Decentralizacijom se država rasterećuje obaveza koje padaju na druge subjekte, ali se time ne dira u jednak tretman krajnjeg korisnika usluga.
Preporuke za BiH
1. Socijalne politike definirati na državnom nivou da bi se obezbijedio jednak tretman svih građana Bosne i Hercegovine i izbjegla nejednakost u pristupu pravima iz oblasti socijalne zaštite, a ponaosob pravima iz penzionog osiguranja.
2. Formirati fondove na državnom nivou, kako bi izdvojena sredstva namijenjena zaštiti socijalno ugroženih građana, postigla svoj cilj. Na taj način obezbijedila bi se aktivna uloga države u prikupljanju financijskih sredstava kao i njihova ciljana i optimalna redistribucija.
3. Usaglasiti postojeće zakone ili donijeti jedinstven zakon na državnom nivou radi izjednačavanja prava, bez obzira na mjesto boravka krajnjeg korisnika. Neophodno je jedinstvenim zakonom definirati prava i stvoriti pretpostavke za jednak pristup pravima svih korisnika u BiH kao i jednoobrazna primjena ovih prava.
4. Organizirati sistem socijalne zaštite na principu ujednačenosti, a ne na osnovu vrste zaštite. Princip ujednačenosti podrazumijeva definiranje prava i jednak pristup pravima. Ovo podrazumijeva jednaka financijska davanja za osiguranje ovih prava.
5. Radi otklanjanja nejednakosti u ostvarivanju prava iz penzionog i invalidskog osiguranja, neophodno je donijeti jedinstven propis iz ove oblasti na državnom nivou. Jedan od osnova za izjednačavanje prava iz penzionog i invalidskog osiguranja treba tražiti u činjenici da su građani u toku svog radnog vijeka izdvajali jednaka sredstva u fond iz kojega se danas financiraju penzije.
6. Država mora da ispuni sve obaveze iz ratificiranih međunarodnih sporazuma i akcesornih dokumenata koja se tiču prava osoba s invaliditetom. Država samo tako može izići u susret ustavom definiranoj obavezi da zaštiti svoje građane i obezbijedi im jednakost pred zakonom.
Uvodna izlaganja su objavljena u knjizi: Sistem socijalne zaštite: BiH i regija, Sarajevo 2012, ISBN 978-9958-1960-2-7, 209 strana: graf. prikaz 21 cm.
Knjiga se, kao i ostale publikacije CJP, može poručiti putem e-mail adrese: info@fcjp.ba ili preuzeti direktno na adresi FCJP, Radićeva 5, 71000 Sarajevo; analize se mogu preuzeti sa internet strane CJP: http://www.fcjp.ba.