Uslovi i zakonska regulativa za izbor na najviše pravosudne funkcije u Republici Srbiji
U Republici Srbiji je u kratkom vremenu došlo do dvostrukog preokreta u pogledu uslova i zakonske regulative za izbor na najviše pravosudne funkcije. Prvo je 2009. godine donešen Zakon o pravosudnoj akademiji koji je u skladu sa zahtjevom za pristup Evropskoj uniji, predvidio jedinstven edukativni sistem izbora na pravosudne funkcije. Odlukom Ustavnog suda Republike Srbije iz 2014. godine, proglašene su neustavnim odredbe ovog zakona kojima je pri izboru data prednost korisnicima početne obuke Pravosudne akademije. Odredbe Zakona o sudijama i Zakona o javnom tužilaštvu paralelno sa Zakonom o pravosudnoj akademiji, propisuju uslove za izbor na sudijsku i tužilačku funkciju. Izmjenama i dopunama ovih zakona koje su uslijedile nakon presude Ustavnog suda svi potencijalni nosioci pravosudnih funkcija su u pogledu budućeg izbora, stavljeni u isti položaj. Ovim se izgubila institucijalna prednost kandidata koji su završili Pravosudnu akademiju. Izmjenama zakona koji uređuju izbor sudija i tužilaca propisana je obaveza donošenja posebnih Pravilnika koji će urediti postupke provjere znanja budućih vršilaca sudijskih funkcija. Od ove obaveza su izuzeti kandidati koji su završili obuku na Pravosudnoj akademiji. Državno veće tužilaca Republike Srbije preko godinu dana primjenjuje novi sistem izbora kroz testiranje dok u proceduri Visokog saveta sudstva, koji prema slovu zakona novi Pravilnik o izboru primenjuje od 01. septembra 2016. godine, još uvek nije sproveden ni jedan izbor u postupku testiranja kandidata. Donosimo dvije analize na otvorene probleme i nedosljednosti u procedurama izbora na pravosudne funkcije.
U jednoj analizi, koja se može preuzeti ovdje, koautori Gordana Krstić, Lazar Lazović i Jelena Gajić analiziraju stvarni i pravni položaj sudijskih i tužilačkih pomoćnika. Njihova je teza da za sada Pravosudna akademija ne može predstavljati jedini institucionalno osiguran pristup pravosudnim funkcijama, a da je obuka kadra njena inherentna djelatnost. Oni su mišljenja da svi kandidati u postupku za izbor imaju jednak tretman i da podliježu objektivnoj, identičnoj i transparentnoj proveri stručnosti i osposobljenosti. Automatsko pošteđivanje polaznika Pravosudne akademije od ispita za evaluaciju teorijskog i praktičnog znanja narušava konzistentnost izbornog postupka.
U drugoj analizi autor Siniša Trifunović analizira modelska rješenja za izbor pravosudnih funkcionera i polazi od neophodnosti izmjene srbijanskog ustava kao uslova za ulazak u posljednju fazu uspostavljanja nezavisnih pravosudnih saveta. Oni bi po jasnoj proceduri i u transparentnom postupku koristili objektivne i mjerljive kriterije i odlučivali o izboru pravosudnih funkcionera. Autor obrazlaže da je neophodno isključiti parlamentarno tijelo iz izbora pravosudnih funkcionera. Tako bi se uspostavila njihova politička nezavisnost i nepristrasnost. Njegova je teza da su danas procedure nejasne i netransparentne, a da su pravosudni saveti, kojima je povjereno reguliranje najvažnijih normativnih elemenata u izboru pravosudnih funkcionera, skloni neopravdanom uvećanju svojih diskrecionih prava. Ovim pravni sistem ostaje bez garancija objektivnosti izbora i autor predlaže ustavnu regulaciju novih uslova za izbor na prvu pravosudnu funkciju. Ova analiza se može preuzeti ovdje.