Novi broj Sveski za javno pravo broj 39
Možemo li očekivati da će zabrane kontakta, zabrana kretanja i zabrana iznošenja kritičkih stavova, odnosno, da će ograničavanje ljudskih prava i sloboda imati pozitivne posljedice po pravnu državu nakon korona-pandemije? Hoće li administrativna ograničenja pridonijeti slobodama kao što su, naprimjer, vojne tehnologije i ratovi doprinosili miru “od bodljikave žice do atomskih elektrana” (G. Agamben)? Izvanredno stanje – i time se ulazi u suštinu problema – predstavlja mjesto na kojem se dodiruju proizvoljnost i racionalnost. U ovoj dihotomiji je smješten odnos između autoritarne i pravne države. Prva podrazumijeva vladavinu prema predstavama jednog čovjeka, jedne partije, jedne grupe interesno povezanih pojedinaca. Druga polazi od vladavine državnog naroda koji se služi partijama i pojedincima za realiziranje narodne volje. Prva računa s proizvoljnim odlukama i političkim divljanjem kao legitimnim metodom koji decizionistički utvrđuje pravo (izvor zakona je volja jednog čovjeka: “zakon, to sam ja”). Druga računa s racionalnim odlukama i pravnim civiliziranjem politike koja mora ostati u granicama racionalnog prava (izvor zakona je volonté générale: “zakon, to smo mi”). U izvanrednim okolnostima je na mjesto legislativne vlasti de facto stavljena egzekutivna vlast. Time se osnažuje politički decizionizam i obesnažuje princip podjele vlasti koji definira pravnu državu. Saznajte više…
(objavljeno 03. 06. 2020)