Ovdje možete preuzeti broj 6 časopisa Sveske za javno pravo
Zaštita ličnih podataka ulazi u korpus zaštite privatnosti i predmet je regulacije informacijskog upravnog prava koje je regulirano u međunarodnim konvencijama, ustavnom pravu i različitim zakonskim propisima. Poseban značaj ovo područje ima u javnopravnim odnosima, jer se tijela državne vlasti ograničavaju tajnošću ličnih podataka. O antinomičnim situacijama koje nastaju reguliranjem materije hrvatskog informacijskog upravnog prava piše Alen Rajko. Njegova analiza izlazi iz hrvatskih pravnih okvira i ima univerzalnu dimenziju. Ona se vidi u odgovoru na pitanje, kako postupati sa propisima koji na jednoj strani jamče pravo na pristup informacijama, a na drugoj sigurnost i tajnost ličnih podataka.
Dvije analize se dodiruju tematikom lokalne samouprave: Nives Kopajtich-Škrlec pitanjima lokalne samouprave prilazi obuhvatnim prikazom decentralizacije u Hrvatskoj. Ona u fokus stavlja pravnu nesigurnost koja prožima sve segmente hrvatskog modela decentralizacije i ukazuje na logičke slabosti u raspodjeli nadležnosti između državnih tijela i jedinica lokalne samouprave. Maida Behrem-Stojanov se koncentrira na zakonodavne reforme lokalne samouprave u BiH i fokusira se na neposredan izbor načelnika opština. Njena pažnja je usmjerena na konstelacije u kojima izabrani načelnici nemaju osiguranu podršku u predstavničkom tijelu opštine. Tu se pokazuju slabosti u sistemu odlučivanja na lokalnom nivou: on računa sa politički lojalnim kadrovima, odnosno kadrovima koji imaju većinsku političku podršku i tako obezbjeđuju da se opštinske nadležnosti stave pod kontrolu jedne političke partije. Problem se analizira s obzirom na konkretne slučajeve koji pokazuju prednosti ovog sistema, kao i s obzirom na moguća poboljšanja u pogledu pokretanja inicijative za opoziv načelnika opštine.
Centralni temat u ovom broju predstavlja problem neposrednih oblika demokratskog odlučivanja u BiH. Problem je uveden u politički diskurs sa odlukom Narodne skupštine Republike Srpske da provede referendum o pitanjima iz državne nadležnosti. Odluka se brzo pokazala kao politički trik ovog de facto– jednopartijski ustrojenog entiteta. No, ona zahtijeva pažljiviju analizu pitanja, da li se BiH otvara prema neposrednoj demokratiji. Aida Hunček-Pita, Zlatan Begić, Davor Trlin i Manferd Dauster bacaju više svjetla na neposredno odlučivanje u BiH kao i na odgovarajuće oblike neposrednog odlučivanja u SR Njemačkoj. Analize pokazuju da nema ni jednoznačnog, ni dogmatski jasno utemeljenog stava o statusu neposredne demokratije u Ustavu BiH. Tamo gdje se nastoji postulirati neposredna demokratija kao državnopravni princip, uočljiva je unekoliko nategnuta argumentacija koja bez jasnog pravnog osnova neposrednu demokratiju smješta u okvire ustavnog prava BiH.
Temu iz prethodnih brojeva, o jednom vrhovnom sudu za BiH, zaključujemo stavom Meddžide Kreso koji jednoznačno govori u prilog uspostavljanja državnog vrhovnog suda, a ovaj broj Sveski za javno pravo analizom Dušanke Marinković-Drača o kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude u hrvatskom zakonu o javnim nabavkama. Tema se analizira s obzirom na novi Zakon o javnoj nabavi (primjena od 1. januara 2012).
Sa ovim brojem ujedno zaključujemo i 2011. godinu. Sveske za javno pravo ulaze, dakle, u 2012. godinu sa analizama koje pokrivaju najvažnija područja javnog prava u regiji. U naš bilans, osim toga, ulaze autori mlađe i srednje generacije, zatim, politički neutralne i dogmatski utemeljene analize i iznad svega regionalna otvorenost. Taj pravac ćemo slijediti i u sljedećoj godini.
Edin Šarčević