Troškovi upravnog spora predstavljaju predmet višegodišnjeg stručnog i akademskog sporenja u Republici Hvratskoj, ali i temu koja na jednak način pogađa sudsku praksu u BiH i regionu. Osnovno pitanje se tiče priznavanja troškova u kasacionim presudama: prema Zaključku Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (2018), poništenje osporavanog rješenja i vraćanje predmeta upravnom organu na ponovno rješavanje podrazumijeva da svaka stranka snosi svoje troškove. Ustavni sud Republike Hrvatske je novom odlukom (april 2019) indirektno osporio ustavnost ovog zaključka i uz oslonac na ranije odluke, prema kojima ovakvo stajalište predstavlja nepoštovanje odluka Ustavnog suda, utvrdio, da stranka ne može biti na gubitku u upravnom sporu u kojem je uspjela. Za utvrđenje uspjeha u upravnom sporu odlučujući je rezultat upravnog spora, odnosno, da li je tužbeni zahtjev usvojen, a ne konačan rezultat rješavanja upravne stvari (dakle sudbina upravne stvari, promatrane u cjelini upravnog postupka i upravnog spora). Analizom problema troškova upravnog spora Alena Rajka, Centar za javno pravo ponovo ističe regionalni značaj ovog problema i upućuje na stavove iz ove analize kao orijentir prema kojem bi se morala orijentirati praksa upravnih sudova. Analiza se može preuzeti pod ovim linkom.
(objavljeno 20. 05. 2019)