Analiza sistema visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini

Reguliranje visokog obrazovanja u BiH predstavlja neuralgičnu tačku u kojoj se prepliću akademski, privredni i politički interesi. Ulazak privatnog kapitala u sferu obrazovanja nije donio samo konkurenciju nego i jednoznačan pad nivoa potrebnog znanja za stjecanje akademskih zvanja. Problem je usložnjen rascjepkanošću zakonodavnih nadležnosti u području obrazovanja i uzajamnom konkurencijom kantona i entiteta. Dva su kantona u Federaciji BiH (sarajevski i tuzlanski) otvorili niz pitanja novom regulativom visokog obrazovanja. Sporni su obim kompetencija, jednak tretman privatnih i javnih obrazovnih ustanova, akademska sloboda i upravljanje institucijama obrazovanja. U pravilu se suprotstavljaju argumenti akademskih krugova praksi vladajućih kantonalnih politika.

Dvije analize FCJP donose precizan pregled regulativnih kompetencija u BiH i u Kantonu Sarajevo i ističu konkretne probleme sa rješenjima:

Analiza Mehmeda Bećića prikazuje institucionalni okvir i relevantna normativna rješenja. Normativni partikularizam je identificiran kao najvažniji problem i autor insistira na strogom pridržavanju načela Okvirnog zakona i Bolonjskog procesa. Pri tom zahtijeva jednak tretman privatnih i javnih obrazovnih institucija.

U drugoj se analizi Mirza Hebib koncentrira na sistem obrazovanja u Kantonu Sarajevo i na Univerzitet u Sarajevu. On polazi od nužnosti reforme normativnog okvira, ukazuje međutim na akademsku slobodu, autonomiju i samoupravu kao ključne elemente reforme. Njegov prijedlog je da se umjesto jednog zakona, koji je u proceduri usvajanja, donesu dva zakona: jedan za područje kantonalnog visokog obrazovanja, a drugi za Univerzitet u Sarajevu.