Ugovor o radu na određeno vrijeme i pravo na otpremninu – europska, hrvatska i regionalna perspektiva (povodom presude Suda EU u predmetu C-596/14)

Uređivanje instituta ugovaranja rada na određeno vrijeme u EU-državama se oslanja na Direktivu iz 1999. godine. Ona je utvrdila opšta načela i minimalne zahtjeve u vezi sa radom na određeno vrijeme. Direktiva služi kao generalni okvir za osiguranje jednakog postupanja s radnicima zaposlenima na određeno vrijeme. Problem se pojavljuje sa pravom na otpremninu i različitim postupanjem prema radnicima koji su zaposleni na određeno i neodređeno vrijeme. Nataša Novaković u ovoj analizi prikazuje praktičan značaj EU-Direktive, zatim hrvatsko zakonodavstvo u pogledu ugovora na određeno vrijeme i prava na otpremninu kao i relevantna rješenja u BiH, Crnoj Gori i Srbiji. U zaključku pojašnjava zbog čega se u nacionalnom pravu  moraju krajnje oprezno tumačiti i primjenjivati pravne stečevine EU. Rad se može preuzeti ovdje.

Go to top