Neustavnost Odluke o vršenju provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji Republike Srpske (Odluka Ustavnog suda BiH broj U 10/14)

U prikazu odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 10/14, saradnica CJP, Ena Gotovuša, problematizira kriterije kojima se rukovodi Ustavni sud pri ocjeni ustavnosti podzakonskih akata. Analizu možete preuzeti ovdje.

Tajnost komunikacija i zaštita bezbednosti Republike - povodom jedne odluke Ustavnog suda Srbije

U analizi ocjene ustavnosti srbijanskog Zakona o Bezbednosno informativnoj agenciji autorica Nataša Rajić upućuje na razloge zbog kojih je dvanaestogodišnji postupak pred Ustavnim sudom Srbije okončan odlukom koja, ne baš konsekventno, proglašava neustavnim tri člana ovog zakona. Osim što se radilo o „nezgodnom“ predmetu, autorica pokazuje da je sud odlučivao bojažljivo i da je nekonsekventno primjenjivao ustavno pravo na provjeru ustavnosti spornih odredbi. Analiza se može preuzeti ovdje.

Uredbe Vlade FBiH u periodu 2011-2014.

Donesenim uredbama Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je bliže uređivala odnose za sprovođenje zakona, osnivanja stručnih i drugih službi. Pregled svih uredbi možete preuzeti ovdje.

Analiza člana 19 Zakona o radu FBiH u odnosu na Direktivu Vijeća Europske unije 1999/70/EC o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme

U analizi Jasmina Muratagića se pokazuje zbog čega Zakon o radu FBiH nije usklađen sa Direktivom 1999/70/EC. Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina je deklarativno preuzela obavezu da svoje zakonodavstvo uskladi sa pravnim poretkom EU. Zakonom o radu FBiH mora se predvidjeti okvir za ostvarivanje principa i postizanje ciljeva predviđenih Direktivom. Iako je na prvi pogled zakonodavac FBiH uskladio svoje propise sa Direktivom 1999/70/EC i Okvirnim sporazumom,  analiza člana 1 Zakona o radu FBiH pokazuje da zakonodavac FBiH nije uspostavio pravni okvir koji bi onemogućio praksu zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme. Analiza se može preuzeti ovdje.

Zastarijevanje potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim djelom zločina

Sudovi su u Bosni i Hercegovini posljednjih godina suočeni sa velikim brojem tužbi protiv Republike Srpske i Federacije BiH. Tužbe se podnose za dosuđivanje odštete zbog ratnih zločina počinjenih u BiH (tzv. logoraši) i usmjereni su na isplatu naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode i držanja u zarobljeništvu, kao i drugih zločina, a oni su bili žrtve. Odštetni postupci nanovo su aktuelizirali primjenu odredbi člana 377 ZOO i više nego ikada do sada obnovili su pravne dileme o zakonskoj odredbi i njenoj primjeni. Vrhovni sud Republike Srpske i Vrhovni sud FBiH različito su riješili primjenu ovog propisa, uspostavljajući na taj način neujednačenu sudsku praksu na teritoriji Bosne i Hercegovine. Posljedica je pravna nesigurnost i neravnopravnost građana pred zakonom. Ustavni sud BiH je, mijenjajući svoju dosadašnju praksu, odlukom iz 2013. godine odbio kao neosnovanu apelaciju protiv presuda Vrhovnog suda RS-a potvrđujući odluke redovnih sudova kojima je odbijen apelantov zahtjev za naknadu štete. Razlog je zastara potraživanja, zbog toga što apelant u postupku pred redovnim sudovima nije prezentirao pravosnažnu krivičnu presudu, na šta je, radi primjene dužeg zastarnog roka, bio obavezan u skladu sa pravilom o teretu dokazivanja iz člana 123 ZPP-a. Stav je Ustavnog suda da se u konkretnom slučaju radi o apelantovom propustu da svoje ponašanje prilagodi važećim propisima i da u rokovima utvrđenim ZOO podnese zahtjev za naknadu štete.

U analizi sudije Vrhovnog suda FBiH Gorana Nezirovića prikazan je problem i iznešeni su razlozi koji bi morali opredijeliti sudove da primjenjuju druge standarde u računanju rokova zastare. Analiza se može preuzeti ovdje.

Stručna mišljenja o članu 112 Zakona o prostornom uređenju Unsko-sanskog kantona 

Zakon o prostornom uređenju i građenju Unsko-sanskog kantona primjenjuje se u verziji prečišćenog teksta od 5. jula 2013. godine. Najkraći propis ovog zakona je član 112: ”Stranka u postupku  izdavanja odobrenja za građenje je investitor”. U područjima za koja su donešeni regulacioni planovi nadležne opštinske službe i kantonalno Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać u konkretnim upravnim stvarima samo investitoru priznaju status stranke. Zainteresirana lica koja se pokušavaju, radi zaštite vlastitih prava ili nteresa, uključiti u postupak kao uzgredna stranka (zainteresirano lice) ostaju bez uspjeha. Opštinske službe i kantonalno Ministarstvo odbijaju ovakve zahtjeve tvrdeći da je samo investitor stranka u postupku i da je relevantan propis, član 112 kantonalnog Zakona o građenju lex specialis u odnosu na federalni Zakon o upravnom postupku, tako da se aktivna legitimacija osigurava samo investitorima. Budući da se ovakvom praksom bez pravne zaštite ostavlja neodređen krug lica postavlja se pitanje da li je ovakvo tumačenje i primjena člana 112 zakonito, odnosno, da li je sam propis ustavan.

Centar za javno pravo donosi dva stručna mišljenja o opisanom problemu i njihovim objavljivanjem skreće pažnju na praksu organa uprave Unsko-sanskog kantona koja nije u skladu sa opštim upravnim postupkom. Istovremeno obje ekspertize pokazuju da je član 112 u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Stručna mišljenja su napisana na osnovu dva rješenja, jednog Opštinske službe za prostorno uređenje, građenje i stambene poslove Opštine Sanski Most i drugog, Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać, koje je donešeno u žalbenom postupku. Prva ekspertiza se može preuzeti ovdje, a druga ekspertiza ovdje.

Prisilno zadržavanje i prisilni smještaj osoba sa duševnim smetnjama u zdravstvene ustanove - medicinski i pravni aspekti

Prisilna hospitalizacija osoba sa duševnim smetnjama je složeno medicinsko i pravno pitanje koje otvara niz etičkih dilema. Društvo ima legitimno pravo da se zaštiti od osoba koje ugrožavaju društveni poredak, uključujući i one koje to čine usljed bolesti. Stoga se prisilna hospitalizacija osoba sa duševnim smetnjama smatra dopuštenom i prihvatljivom metodom društvene zaštite i nadzora nad tim osobama. S obzirom da se na ovaj način značajno ograničavaju neka osnovna ljudska prava, neophodno je osigurati da se postupak za prisilnu hospitalizaciju odvija na zakonit način. Autori u ovom radu ističu najvažnije medicinske i pravne aspekte prisilne hospitalizacije, ukazuju na nedorečenosti u važećim propisima koje dovode do određenih dilema u praksi, te daju prijedloge de lege ferenda. Analiza se može preuzeti ovdje.

Ocjenjivanje sudija u BiH

Rad Sane Čengić donosi detaljan prikaz sistema ocjenjivanja sudija u Bosni i Hercegovini. Centralna tema je analiza kriterija za ocjenjivanje, a rezultat je prijedlog za detaljniju preradu kriterija, kako bi se dobio korektan uvid u stvarne učinke svakog sudije. Rad se može preuzeti ovdje.

Izborni sporovi - odnos Upravnog i Ustavnog suda Srbije

Rješavanje izbornih sporova u pravnom sistemu Republike Srbije povjereno je visokim pravosudnim institucijama: Upravnom i Ustavnom sudu. Uopšte uzevši odnos Upravnog i Ustavnog suda, radi se o paralelnim nadležnostima. Ustavni sud se ne pojavljuje kao ’’nadređen’’ u odnosu na Upravni sud. Međutim, odlučivanje Ustavnog suda po ustavnim žalbama stvara drugačiju perspektivu odnosa dva suda i dovodi Ustavni sud u poziciju da preispituje stavove Upravnog suda u postupku povodom zaštite izbornog prava, kao Ustavom garantovanog prava. Osnovni nedostaci koji se prepoznaju u ovako utvrđenom institucionalnom okviru odnose se na nedovoljnu preciznost pravila po kojima nadležni organi postupaju, uz nedovoljno poštovanje principa audiatur et altera pars i nedostatak javnosti u rješavanju sporova. To se, prije svega, odnosi na odsustvo javne rasprave u postupku pred Upravnim sudom. O problemu i njegovim dimenzijama u analizi Maje Nastić koja se može preuzeti ovdje.

Pravna zaštita građana od prekograničnog onečišćenja zraka

U analizi Lane Ofak i Paule Jelčić otvara se zanimljivo pravno pitanje odgovornosti za onečišćenje zraka u situaciji koja pogađa više država. Povod je onečišćenje zraka u Slavonskom brodu do kojeg je došlo radom rafinerije nafte u Bosanskom Brodu. Pitanje je, postoji li pravna zaštita građana od prekoračenog onečišćenja zraka kada se izvor onečišćenja nalazi u drugoj državi. Rad daje pregled mogućnosti pravne zaštite koja stoji na raspolaganju građanima u situacijama prekograničnog onečišćenja zraka. Takve mogućnosti proizlaze iz prava Europske unije i tri međunarodne konvencije koje se primjenjuju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Rad se može preuzeti ovdje.

Azil u Republici Hrvatskoj godinu dana nakon ulaska u Europsku uniju

U analizi Jasne Barberić sažet je i dat okvirni pregled trenutne situacije u području sustava azila u Hrvatskoj. Analiza dolazi godinu dana nakon pristupa Hrvatske EU, deset godina od stupanja na snagu hrvatskog Zakona o azilu i ona donosi presjek aktivnosti vlade RH kao i prikaz problema koji postoje u praksi integracije stranaca u hrvatsko društvo. Analiza se može preuzeti ovdje

Pravna zaštita od nezakonitog postupanja u djelatnosti obrane od poplava u Republici Hrvatskoj

U radu Antuna Žagara je prikazana pravna zaštita od postupanja u području obrane od poplava u Republici Hrvatskoj kroz odgovornost za štetu prema pravilima odštetnog prava i upravnopravnu zaštitu od postupanja pružatelja javnih usluga. Autor najprije opisuje djelatnost obrane od poplava, a potom prikazuje pravna pravila koja su izvor prava na zaštitu od nezakonitog i nepravilnog obavljanja djelatnosti. Analiza pravnih pravila se koncentrira na pretpostavke za postojanje i ostvarenje prava na zaštitu i na neujednačena pitanja u pravnoj praksi. Na osnovu interpretacije općih načela upravnog prava dolazi se do teze o opsegu zaštite na koji korisnici imaju pravo. Autor pokazuje da zbog neujednačene i siromašne pravne prakse i niske razine svijesti o pravu na zaštitu ova tema dobija na važnosti jer su posljednje poplave na najgori način pokazale koliko je ovo pitanje aktualno. Rad se može preuzeti ovdje.

O nekim otvorenim pitanjima primjene hrvatskog Zakona o ustanovama

O kvaliteti obavljanja djelatnosti javnih ustanova u velikoj mjeri ovisi kvaliteta života stanovnika pojedine zemlje. Dijelovi javnog sektora s najviše zaposlenih (obrazovanje svih stupnjeva i zdravstvo) organizirani su kroz javne ustanove. Tako se javne ustanove javljaju i kao jedan od najvažnijih poslodavaca, ali i kao veliki potrošači javnog novca. Njihovo racionalno poslovanje indirektno utječe na financijsko opterećenje građana i gospodarstva. Zakon o ustanovama je jedan od dugovječnijih i najstabilnijih sistemskih zakona u Hrvatskoj. Njegovu dosadašnju primjenu prati više interpretacijskih poteškoća. U analizi saradnika CJP dr. Rajka Alena prikazuju se poteškoće u pogledu proporcije ovlasti i odgovornosti direktora ustanova, u pogledu postojanja obaveze popunjavanja funkcije direktora, pravne prirode radnog odnosa, uzajamnog odnosa hrvatskog Zakona o ustanovama i Zakona o pravu na pristup informacijama. Autor ukazuje na otvorena pitanja i nudi odgovore na neka od njih. Rad se može preuzeti ovdje.

Prijedlog za izmjenu i dopunu Zakona o Vladi Federacije BiH

CJP je na vlastitu inicijativu izradio obrazložen prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vladi Federacije BiH. Motiv za ovaj prijedlog je permanentna kriza u kojoj se od svoga izbora nalazio aktuelni saziv Vlade FBiH. Nacrt sa detaljnim obrazloženjem se može preuzeti ovdje.

Kako funkcioniše institucija ombudsmana u Bosni i Hercegovini

Trenutno je u parlamentarnoj proceduri Zakon o dopunama Zakona o ombudsmanu Bosne i Hercegovine. Ovom dopunom zakona se proširuje nadležnost ombudsmana i uvodi Odjel za prevenciju i zaštitu od torture i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka u BiH. CJP je svojim analizama ranije skretao pažnju na nestručan rad ombusmana i na izbjegavanje da se koristi izričitim zakonskim ovlaštenjima u upravnom postupku (usp. A. Ohranović, Ombudsmen za ljudska prava u izvještaju za 2012. godinu, Sveske za javno pravo broj 13). Analizom saradnice FCJP, Enese Mrkaljević, ponovo skrećemo pažnju na ozbiljne strukturne slabosti u koncepciji bosanskohercegovačkog ombudsmana: nestručan rad, izbjegavanje političkih konflikta, zaostajanje za standardima koji su postignuti na međunarodnom planu, kao i nesposobnost da se iskoriste postojeća ovlaštenja u punom kapacitetu neće biti otklonjene posljednjom zakonskom novelom. Ukratko, institucija ombudsmana u sadašnjoj formi predstavlja nepotreban nakit bosanskohercegovačkoj institucionalnoj pretrpanosti, smislena je potpuno nova koncepcija sa preciznim ovlaštenjima i kaznenim mehanizmima. Analizu možete preuzeti ovdje.

Odgovornost države za štetu uzrokovanu pogrešnom presudom - praksa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u svjetlu prakse Suda Evropske unije

Odgovornost države za štetu nastalu usljed pogreške suda u BiH je utemeljena na čl. 172 ZOO-a FBiH i čl. 172 ZOO RS-a, koji uređuju odgovornost pravne osobe za štetu koju prouzrokuju njeni organi. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je u dvije vremenski bliske odluke utvrdio kriterije koji moraju biti ispunjeni kako bi se uspostavila državna odgovornost za štetu koja nastaje kada sud pogrešno primijeni materijalno pravo. Sud je utvrđujući kriterije koristio komparativnu analizu prakse Suda Evropske unije. Presudu su za CJP prikazali Zlatan Meškić i Maja Čolaković i može se preuzeti ovdje.

Lišenje života iz samilosti u Krivičnom zakoniku Srbije – odredba koja nije dobila svoje otelotvorenje u sudskoj praksi

U analizi naše saradnice iz Beograda, Dragane Kolarić, tematiziran je problem eutanazije i njene inkriminacije u Krivičnom zakonu Srbije. Ona ukazuje na nedorečenosti krivičnopravnih rješenja i upućuje na želju da zakonodavac naglasi razliku između običnog ubistva i lišenja života iz samilosti. Niko nema prava da uzme tuđi život ma koliko on „nekvalitetan“ bio, ali ako se to učini zbog teškog zdravstvenog stanja i na ozbiljan i izričit zahtev samog nosioca prava na život, krivica je manja. U analizi se zastupa teza da inkriminacija eutanazije kao privilegovanog ubistva treba da postoji u krivičnom zakonodavstvu i ukazuje se na uporednopravna rješenja koja mogu biti instruktivna u cijeloj regiji kod reguliranja pitanja eutanazije. Rad se može preuzeti ovdje.

Novčana kazna u srpskom krivičnom pravu

U radu Ivana Đokića se sistem novčane kazne u srpskom krivičnom pravu razmatra s obzirom na model dani/novčana kazna. On utvrđuje da taj sistem sudska praksa uopšte ne koristi, iako mu Krivični zakon Srbije daje prednost. Uz oslonac na uporedna rješenja autor predlaže napuštanje ovog modela dok se ne steknu uslovi za jednostavno utvrđivanje elemenata na osnovu kojih funkcionira sistem dani-novčana kazna. Rad se može preuzeti ovdje.

Ugovori o socijalnom osiguranju između država sljednica bivše SFR Jugoslavije i stjecanje mirovine zbrajanjem staža iz više država sljednica

Migracije u svrhu zapošljavanja u sklopu bivše federalne države imale su za posljedicu da je nemali broj osoba radio i bio osiguran u tri ili više njezinih bivših republika i pokrajina. To je izazvalo problem zbrajanja staža osiguranja iz trećih država zbog sadržaja i prirode dvostranih ugovora o socijalnom osiguranju sklopljenih između država sljednica nastalih iza bivše SFRJ. O problemu i njegovom rješenju u analizi sardanika CJP iz Zagreba, Mihovila Rismonda. Analiza se može preuzeti ovdje.

Osvrt na zakonodavni postupak u Republici Srbiji i predlozi za njegovo unapređenje

Igor Gvozdić u osvrtu na zakonodavni postupak u Republici Srbiji pokazuje da se zakonodavne procedure u Srbiji ne razlikuju značajno od uobičajenih tekovina evropskog parlamentarizma. Njegova analiza ipak utvrđuje da postoje nedostaci koji se mogu i moraju otkloniti. O prostoru za poboljšanje u radu koji se može preuzeti ovdje.

Doprinos Visokog saveta sudstva (ne)zavisnosti pravosuđa u Republici Srbiji

Saradnik CJP iz Beograda, Đorđe Marković, pokazuje da je trenutno stanje u srbijanskom pravosuđu poražavajuće i utvrđuje da je za takvo stanje odgovoran Visoki savet sudstva. Osnovni razlog za negativnu ocjenu pravosuđa je njegovo potčinjavanje izvršnoj vlasti i “potpuno gašenje” pravosudne nezavisnosti. O elementima ovog stanja i ulozi Ustavnog suda Srbije detaljno u analizi koja se može preuzeti ovdje.

Novo maloljetničko zakonodavstvo Bosne i Hercegovine

U analizi saradnice CJP Rialde Ćorović maloljetničko krivično zakonodavstvo se promatra iz perspektive restorativne pravde. Autorica polazi od stava da je restorativna pravda najznačajniji element savremenih krivičnopravnih dostignuća i provjerava u kojoj je mjeri krivično zakonodavstvo BiH, u području maloljetničke delikvencije, usklađeno sa zahtjevima restorativne pravde. Ona skroman rezultat usklađivanja objašnjava tradicionalnim mehanizmima koje poznaje naše maloljetničko krivično pravo i upozorava nedostatkom teorijske reakcije, odnosno nepoznavanjem same suštine koncepta restorativne pravde. Rad se može preuzeti ovdje.

Zakon o političkim strankama pred Ustavnim sudom Srbije

Pravo na političko udruživanje predstavlja jedno od osnovnih prava, koje nije apsolutno, što znači da njegova zaštita može naići na opravdana ograničenja, pobrojana u ustavnom aktu. Stoga, potrebno je analizirati argumente koji se nalaze pred Ustavnim sudom Srbije. Ovaj rad posvećen je ispitivanju tih argumenata, odnosno analiziranju da li je, iz materijala dostupnog javnosti, osnovano pretpostaviti da je osporenim normama Zakona o političkim strankama Srbije sloboda udruživanja ograničena preko mjere koja je dopuštena ustavnim propisom. Analiza se može preuzeti ovdje.

Pravni režim javnih okupljanja u Republici Srbiji

Javno okupljanje građana je eminentno javnopravna tema. U Republici Srbiji postoji uočljiva diskrepanca između ustavnih i zakonskih odredbi o javnom okupljanju. Analiza saradnika CJP iz Beograda, Sretena Jugovića, ukazuje na pravni i praktični značaj uočenih razlika i argumentira u prilog osavremenjivanja odredbi o razvrstavanju i prijavljivanju skupova prema njihovim tipovima. Autor zastupa tezu da je najbitnije objediniti trenutno prisutna dva posebna režima (privremene i trajne) zabrane skupova u jedan jedinstven režim. Rad se može preuzeti ovdje.

Nacrt Zakona o sudovima BiH - pravno mišljenje CJP

Ministarstvo pravde BiH je u 2013. godini finaliziralo Nacrt Zakona o sudovima BiH. Nacrt je u aprilu 2013. bio postavljen na web stranicu Ministarstva i na taj način je predstavljen radi eventualnog učešća stručne javnosti u procesu javnih konsultacija. Nacrt zakona zavređuje pažnju iz više razloga. Prije svega, radi se o izuzetno važnom zakonskom tekstu kojim se definišu nadležnost, organizacija, struktura, finansiranje te način rada dva jedina redovna suda na državnom nivou. To su Sud BiH i Viši sud BiH - kako je budući novi sud nazvan u Nacrtu. Njegovo osnivanje je odgovor na jasno izražene potrebe za reformom u oblasti organizacije sudstva u BiH. Zbog same činjenice da se uspostavlja još jedan redovni sud na državnom nivou, Nacrt se mora posmatrati kao prvi korak ka kreiranju budućeg Vrhovnog suda BiH. Međutim, osim što se Nacrtom ne daje takav značaj novome sudu, njegove pojedinačne odredbe su u mnogome problematične i sa aspekta postignutih rezultata reforme pravosuđa u BiH. One zapravo mogu predstavljati korak nazad u njenom punom ostvarenju. Ekspertiza Centra za javno pravo upravo ukazuje na problematična mjesta Nacrta i daje konkretne preporuke za poboljšano reguliranje materije povezane sa još jednom sudskom instancom na državnom nivou. Ekspertiza se može preuzeti ovdje.

Go to top